Silikonski implantati

Postupak proizvodnje vulkaniziranih silikonskih polimera patentiran je godine 1958. Sljedeće informacije izvještavaju o proizvodnji i kemijskom sastavu silikona. Molimo da pročitate i pojedinosti u uputama za uporabu koje se dobiva sa svakim proizvodom.

Osnova silikona je silicij. Silicij je element koji odmah iza kisika najviše prevladava na zemlji. Površina zemlje sastoji se 28% od silicija.

Silicij je tetravalentan element te je stoga sposoban formirati 4 kovalentne veze. Član je grupe IV u periodičkom sustavu, neposredno ispod ugljika. Silicij ima jaku sklonost vezivanju s kisikom. I prirodni i sintetički proizvodi koji se baziraju na siliciju sadrže često veze silicija i kisika. Zbog valencija (4 za silicij, 2 za kisik) mogu se formirati makromolekule. Silikonska matrica koja sadrži naizmjenično atome silicija i kisika u ponavljanom obliku nazvana je siloksan.

Siloksan
Molekule koje sadrže više jedinica siloksana nazvane su polisiloksanima ili silikonima. 2 atoma ugljika, tipično u metilnoj grupi (CH3), mogu se vezivati za svaki centralni atom silicija. Tri metilne grupe vežu se na atome silicija na svakom kraju takvog lanca.

Polisiloksan
Formirani lanci, polidimetilsiloksani, mogu biti ili linearni ili razgranati. Duljina lanaca varira od nekoliko jedinica do nekoliko tisuća jedinica.
Silikon može imati nježnu, izrazito viskoznu ili krutu konzistenciju, ovisno o grupama vezanim unutar njegove supstancije i o proizvodnom procesu.

Silikonsko ulje se sastoji od linearnih kratkih lanaca. Silikonska ulja – s raznim stupnjevima čistoće – nalazimo kao ulja u tehnologiji grijanja, hlađenja i hidraulike. Takva ulja nalazimo i kao mazivo ili materijal za punjenje. Silikon se također koristi u prehrambenoj industriji, na pr. u proizvodnji šećera i preradi povrća kao sredstvo za redukciju količine pjene koja nastaje u proizvodnji. Ovaj pozitivni učinak se k tomu koristi i kao način za liječenje grčeva u male djece. Silikonsko ulje se u svojem najčistijem obliku koristi u farmaceutskoj industriji i u proizvodnji medicinskih uređaja.

Lanci polidimetilsiloksana



Trodimenzionalna struktura silikonskog ulja
Silikonski gel se formira ako se lanci vezuju jedan za drugog u trodimenzionalnoj matrici. Križno vezivanje se katalizira uz dodatak platine. Materijal se može ili vulkanizirati na visokoj temperaturi (H.T.V.: high temperature vulcanised = vulkaniziran na visokoj temperaturi) ili na sobnoj temperaturi (R.T.V.: room temperature vulcanised = vulkaniziran na sobnoj temperaturi). Prostor unutar matrice ispunjen je silikonskim uljem. Silikonski gel se može koristiti pored ostalog i za implantate kao materijal za ispunu.

Silikonski elastomeri su lanci vezani vrlo čvrsto i bez mnogo prostora između njih. Za povećanje mehaničke stabilnosti dodaje se silicijeva kiselina u svom amorfnom obliku. Dodavanjem vrlo čiste silicijeve kiseline može se proizvoditi proziran silikonski elastomer. Silikonske se elastomere koristi u proizvodnji hrane na primjer za oblaganje. Silikonske cijevi se također izrađuju od silikonskog elastomera. Svi implantati dojke, bez obzira s kojim su materijalom za ispunu napunjeni, imaju ovojnicu od silikonskog elastomera.

Ostale karakteristike silikona:
Silikon je izvanredno toplinski stabilan: od približno -70°C do +250°C.
Druga pozitivna svojstva materijala su velika otpornost na djelovanje smične sile, minimalno razgrađivanje tijekom vremena te otpornost na oksidaciju i hidrolizu. Silikon koji se koristi za implantate kemijski je inertan i biokompatibilan. Silikon se za medicinske proizvode koristi više od 40 godina. Dugo kliničko iskustvo i mnoštvo testova izvršenih na implantatima i njihovim oblogama potvrđuju sigurnost silikona za uporabu u medicini.
Implantati napunjeni silikonskim gelom pružaju osjećaj nalik onome kako se osjeća meko tkivo i imitiraju njegovo pomicanje.

MicroPolyurethanefoamSurface = površina od mikropoliuretanske pjene

Mikropoliuretanska pjena je pjena koja se vulkanizira na površini implantata punjenog silikonskim gelom. Debljina pjene je približno 2 mm.

Ljudsko tijelo reagira na strana tijela fagocitozom, što znači da ih jede, istiskuje, ili, ako je strano tijelo preveliko, reagira sa inkapsulacijom. Za implantate za dojku može inkapsulacija s kontrakcijom čahure rezultirati takozvanom fibrozom. Prema Baker klasifikaciji razlikuju se četiri kategorije: Baker I, II, III, IV. Baker stupnja III ili IV zahtijeva ponovnu operaciju sa uklanjanjem kontrahirane čahure i zamjenu implantata. To je točno ono što ne želite da se dogodi sa implantatima za dojku. Oni moraju zadržati svoj oblik i ostati elastični i mekani. U te svrhe se MPS pjena nanosi na implantat. Tkivo može aktivno urasti u pjenu, poremetiti standardnu linearnu konfiguraciju kolagenskih vlakana. Nije mikroinkapsuliran implantat u cijelosti, nego strukture pjene. Stoga kontrakcija vlakana mekog tkiva ne rezultira otvrdnjavanjem i deformacijom implantata. K tomu je tkivo oko MPS pjene dobro vaskularizirano i mekše od guste čahure oko glatkog implantata, što se može vidjeti na dvije mikroskopske slike dolje.

MPS implantati dopuštaju niske stope kontrakcija čahure od 0-3%, u usporedbi sa stopom od 9-50% kod drugih površina.

Čahura oko MPS implantata; dijelovi pjene vidljivi su kao rombične strukture; tkivo je dobro vaskularizirano i mekano.


Čahura oko glatkog implantata; debela i gusta struktura čahure mekog tkiva   jasno je vidljiva.

Studija o prednosti Mikropoliuretanskih implantata u odnosu na teksturirane i glatke implantate

MPS ima jasnu prednost u odnosu na teksturne i glatke implantate

Dugo očekivana publikacija od Neal Handel M.D. i kolega je tiskana u najnovijem broju “Plastic and Reconstructive Surgery”.

Usporedba implantata s različitim podlogama jasno pokazuje superiornost MPS implantata s obzirom na pitanje kapsularne kontrakture do deset godina.

Iznenađujući rezultat ovog istraživanja je da teksturni i glatki implantati prikazuju skoro jednak broj preostalih pacijenata bez kapsularna kontrakture, dok omjer fibroze kod pacijenata s MPS-implantatima je značajno niži.

Pretisci su dostupni pod www.plasreconsurg.com

“A Long-Term Study of Outcomes, Complications, and Patient Satisfaction with Breast Implants”. Plastic & Reconstructive Surgery. 117(3):757-767, March 2006